INTROVERT VEGGIE

Budim se - 11:30h je. Pogledam kroz prozor i prvo sto primijetim su tamni oblaci koji su najavljivali kisovit dan. Kada je ovakvo vrijeme ne ide mi se nikuda, vec bih najradije ostala u kuci citajuci neku knjigu. I tako uzimam svoju omiljenu knjigu ,,U mracnoj sumi'' i prelistavam njene stranice... Zaista, dok citam knjigu, odvede me u neki drugi svijet i predstavlja moj mali bijeg od stvarnosti... Tih dan. Samoca. Citanje. Pucketanje vatre u kaminu dok kisa pocinje tiho da pada... Nekada zna i da dosadi ovakva mukla tisina, pa odlucim da izadjem malo napolje. Dok kisa pada, necujno hodam mokrim ulicama.. Obozavam miris koji kisa ostavlja dok pada... *-* Postoji citat: Neki setaju po kisi. Drugi se samo kvase. I mislim da ovaj citat nosi jednu veoma divnu poruku. Dok se drugi samo kvase, neki pronalaze ljepotu u tome setajuci po kisi... nacin na koji kapljice prave melodiju... miris koji kisa ostavlja... uspomene koje vraca... sav izgled prirode dok kisa pada... *-* Sta...

Ako bismo se osvrnuli oko sebe i pogledali sta nas sve okruzuje, shvatili bismo koliko na ovom svijetu ima lijepih, predivnih stvari... Dovoljno je da na tren zatvorite oci i zamislite nesto divno, neku drugu dimenziju, neki drugi svijet u kakvom bi vi zeljeli da budete.. Sada otvorite oci. Vidite sve ono sto vas okruzuje, ali nema ni pribliznu ljepotu onoga sto ste vi zamislili, zar ne? E u tome je sustina - pronaci ljepotu. :) Zamislite samo vi ste na plazi dok slusate morske talase kako stvaraju specifican zvuk koji smiruje... posmatrate zalazak sunca koji daje neopisivu ljepotu nebu... sunce se polako sprema za svoj pocinak, a onda dolazi noc. Tamna, duga i crna. Na nebu zvijezde, a mjesec osvjetljava noc. Svaka zvijezda treperi, sija, a vi samo posmatrate  kako sve tako stoje tamo ne pomicuci se, a opet daju neopisiv sjaj i draz noci.... Dodje jesen. Tako tiho, ostavljajuci za sobom velike tragove... Uveliko je lisce opalo sa drveca, a setajuci ulicama, cujemo sum lisc...

Svima nama zivot pruza drugu priliku koja se zove SJUTRA. :) Ali da li cemo docekati to sjutra mi ne znamo... Postoji nesto mnogo vise i jace od nas sto to odredjuje :) Naravno, to ne znaci da treba da ocajavate i da neprestano mislite o tome da li cete biti zivi sjutra. Danas stvarate, danas zivite. Postoje dobri i losi trenuci, usponi i padovi, suze i smijeh, uspjeh i neuspjeh... ali sve to cini zivot -jednu cjelinu sa svim dobrim i losim karakteristikama. Kada prihavtimo lose, radujemo se dobrim stvarima. Dakle, nadajte se boljem, a prihvatite poraz. Ne mozemo svi u svemu biti najbolji i sto se prije pomirite sa tom cinjenicom lakse cete se nositi sa posljedicama koje ova opsesija nosi za sobom. Na primjer, ja sam bila takva. Htjela sam biti prva u svemu, voljela sam da pobjedjujem. Kazem, bila sam. Ali jednostavne neke situacije u zivotu su me natjerale na razmisljanje. Kada sam prihvatila cinjenicu i kada sam sebe uvjerila u to da ne moram posjedovati tu cudnu opsesiju, ...

Kisa pada, ja u sobi... citam knjigu i ispijam solju toplog caja, scucurena ispod toplog cebenceta. Hladnoca se vec osjeca. Jesen je pocela.  Kada se pomene rijec jesen, uvijek nam se javlja slika tmurnog, hladnog i kisovitog godisnjeg doba. Medjutim,jesen za mene predstavlja ostajanje u kuci kada je kisa,citanje knjige i na momente posmatranje sitnih kapljica koje klize niz stakla prozora,dok mi u gledamo koja ce pobijediti i stici prva do dna... Kada nema kise, setanje ulicama punih raznobojnim liscem. Taj prizor me toliko inspirise da pozelim to da slikam ili da fotografisem, takva ljepota se mora zabiljeziti. Kada dodje Noc vjestica, nekako je cijeli dan misteriozan, nepredvidiv, zastrasujuc... A kada padne mrak, mjesec obasjava i osvjetljava mracnu noc...  Najvise volim nasa porodicna okupljanja u toploj sobi, gledajuci nase omiljene programe na TV-u ili jednostavno provodimo noc pricajuci i smijajuci se. :) Volim kada sa sestrama gledam neki film ili organ...