Biram biti srecna.
Da, ja ipak biram biti srecna. :)
Pored svih ovozemaljskih uzitaka koje nam pruzaju kratkotrajnu srecu i zadovoljstvo, ja ipak biram vjeciti mir i slobodu.
Jako je tesko biti srecan, zar ne? Svi smo okruzeni nekakvim besmislenim stvarima koje nemaju nikakvu vrijednost, a ipak svi zude za takvim stvarima. Sve ono sto ne dolazi iz duse za mene kao da ne postoji. :)
Ja svoje pravo zadovoljstvo pronalazim u sitnicima, jer one grade velike stvari - srecu.
Mislim da prava sreca dolazi sa unutrasnjim mirom osobe, mirom duse.
Uvijek se zapitam kako je onim ljudima koji na svojoj grizoj savjesti nose velike grijehe...
Novac nema vrijednost, materijalne stvari uopste, prave stvari koje nas cine srecnima su one koje istim ne mozemo kupiti. Naravno, u nesreci bez novca, nesreca je jos veca, ali novac ne bi trebao da pokrece svijet...
Meni je iskreno drago kada neko postane toliko uspjesan, ali isto tako da pomogne onima koji nemaju nista, jer ne smijemo zaboraviti od cega smo poceli i sta smo prije bili.
Skromnost je jedna od najboljih osobina covjeka i najvise cijenim takve ljude, koji imaju, izgledaju obicno a zrace dobrotom. To se tako ocrtava na licu osobe, da onaj koji ne posmatra takvo nesto, ne moze da vidi. To je rezervisano za osobe koje vole dusu i vole dusom. :)
Nekada pozelim da odem daleko, na nekom pustom ostrvu i pocnem iz pocetka. Da nema tehnologija, uopste nicega. Imala bih miran, ispunjen zivot sa svojim najlizima. Da i njih bih povela hhahaha :D
Zato volim da se nekada izolujem od ljudi i mislim da nam je to svima potrebno, jednostavno tolika guzva zbunjuje ljude, utice na nas, da nam je potreban bar 1 sat tisine da razbistrimo misli. :)
Mislim da je za to vrijeme odlicna meditacija ili ako ste religiozni da radite neke od tih religiozih stvari kao npr. da se molite. Oslobodicete dusu. Ili jednostavno sjednite i popricajte sa vasom mamom ili starijom sestrom, one uvijek daju najbolje savjete. :) I psiholozi kazu da ako nas nesto muci, dobro je sa nekim da popricamo, da podijelimo svoju tugu. Nema potrebe da se zatvarate u svoj svijet, tako vam bude jos gore i nikada necete izaci iz svog oklopa. A ne mozete zauvijek zivjeti tako zarobljeni, zar ne?
Na kraju dana kada vam prodje kroz glavu vas cijeli dan, opet znate da vam je porodica tu, da ste i dalje bezbrizni i slobodni, onda cuvajte to. To je najveca sreca.
Zamislite samo nemate nikog i zivite tako mracan zivot...
Uvijek budite zahvalni, jer cete tako i najvise biti srecni. :)
Pored svih ovozemaljskih uzitaka koje nam pruzaju kratkotrajnu srecu i zadovoljstvo, ja ipak biram vjeciti mir i slobodu.
Jako je tesko biti srecan, zar ne? Svi smo okruzeni nekakvim besmislenim stvarima koje nemaju nikakvu vrijednost, a ipak svi zude za takvim stvarima. Sve ono sto ne dolazi iz duse za mene kao da ne postoji. :)
Ja svoje pravo zadovoljstvo pronalazim u sitnicima, jer one grade velike stvari - srecu.
Mislim da prava sreca dolazi sa unutrasnjim mirom osobe, mirom duse.
Uvijek se zapitam kako je onim ljudima koji na svojoj grizoj savjesti nose velike grijehe...
Novac nema vrijednost, materijalne stvari uopste, prave stvari koje nas cine srecnima su one koje istim ne mozemo kupiti. Naravno, u nesreci bez novca, nesreca je jos veca, ali novac ne bi trebao da pokrece svijet...
Meni je iskreno drago kada neko postane toliko uspjesan, ali isto tako da pomogne onima koji nemaju nista, jer ne smijemo zaboraviti od cega smo poceli i sta smo prije bili.
Skromnost je jedna od najboljih osobina covjeka i najvise cijenim takve ljude, koji imaju, izgledaju obicno a zrace dobrotom. To se tako ocrtava na licu osobe, da onaj koji ne posmatra takvo nesto, ne moze da vidi. To je rezervisano za osobe koje vole dusu i vole dusom. :)
Nekada pozelim da odem daleko, na nekom pustom ostrvu i pocnem iz pocetka. Da nema tehnologija, uopste nicega. Imala bih miran, ispunjen zivot sa svojim najlizima. Da i njih bih povela hhahaha :D
Zato volim da se nekada izolujem od ljudi i mislim da nam je to svima potrebno, jednostavno tolika guzva zbunjuje ljude, utice na nas, da nam je potreban bar 1 sat tisine da razbistrimo misli. :)
Mislim da je za to vrijeme odlicna meditacija ili ako ste religiozni da radite neke od tih religiozih stvari kao npr. da se molite. Oslobodicete dusu. Ili jednostavno sjednite i popricajte sa vasom mamom ili starijom sestrom, one uvijek daju najbolje savjete. :) I psiholozi kazu da ako nas nesto muci, dobro je sa nekim da popricamo, da podijelimo svoju tugu. Nema potrebe da se zatvarate u svoj svijet, tako vam bude jos gore i nikada necete izaci iz svog oklopa. A ne mozete zauvijek zivjeti tako zarobljeni, zar ne?
Na kraju dana kada vam prodje kroz glavu vas cijeli dan, opet znate da vam je porodica tu, da ste i dalje bezbrizni i slobodni, onda cuvajte to. To je najveca sreca.
Zamislite samo nemate nikog i zivite tako mracan zivot...
Uvijek budite zahvalni, jer cete tako i najvise biti srecni. :)
Do sljedeceg pisanja... <3
Dok sam čitala ovaj post, primjetila sam da smo jako jako slične. Nije mi se jednom desilo da poželim da odem negdje daleko od svih ili da imam svjež i novi početak.
ОдговориИзбришиAli se onda vratim realnosti i nastojim biti što sretnija i pozitivnija.
Svaka ti čast, super si napisala post :) <3
everydayema.blogspot.ba
Hvala ti puno. :) Ne znas koliko si me usrecila sto si prvi citalac na mom blogu, vidjeces vec na mom zadnjem postu. :)
ИзбришиDrago mi je da ti se svidja, jer prvenstveno tema mog bloga jeste, u opstem smislu, zivot, problemi u drustvu. Zelim da pomognem drugim ljudima i hvala ti jos jednom beskrajno! <33