Dok pisem, osjecam...

Dok pisem, osjecam...
...da stavaram novi svijet.
...novu dimenziju.
...da mogu sve.
...nadahnuce koje je bogatije sa svakom novom rijecju koju napisem.
...srecu.
...sebe, sve ono sto sam ja.
...svoje emocije.

... govor unutrasnjeg glasa koji neprestano govori da je svaka rijec ona prava i da u pisanju svojih misli nema pravila samo ih treba znati predociti.
...kao da sam na krovu svijeta, da sam postigla sve sto zelim.
...da cu zivjeti vjecno i da svaka nova stranica predstavlja jos jedan dan mog zivota.
...beskrajnost rijeci.
...ljepotu pisane rijeci.
...ljepotu knjizevnosti.
...ispunjenost.
...sustinu ljepote koju ima svaki oblik slova precrtan na papiru.
...magiju.
...svaki dio onoga sto pisem.
...da svaki dio moje licnosti ugradjujem u tekst koji pisem.
...da zajedno sa tim likovima prozivljavam isto.
...da sam naucila kako da empatisem sa drugima.
...da razvijam svoju emocionalnu inteligenciju.
...da izvan ove planete na kojoj zivimo postoji drugi zivot, beskarajan zivot, a pisanjem, mi mu dajemo beskrajnost, nezaboravnost.
...beskrajnost svojih misli.
...slobodu govora.
...hrabrost u izrazavanju svojih stavova.
...da se ne plasim da zapisem svoja najdublja i najskrivenija osjecanja.
I na kraju, dok pisem osjecam se slobodno. To sam ja i ja sam tvorac svog djela i niko mi to ne moze oduzeti, jer misli ostaju u glavi, ostaju u nama, skrivene od svih, a pisanjem mi ih izrazavamo bez straha da ce nas neko osudjivati i to je draz pisanja - hrabrost i sloboda. <3

Do sljedeceg pisanja... <3