INTROVERT VEGGIE

Znate, nekada dodju dani kada jednostavno mrzite sebe. Okrivljujete se zbog stvari koje ste mogli bolje uraditi. Obicno preterujete u tome. Ja se iskreno nekada tako osjecam. Da se nikada nijesam ni osjecala ne bih ni pisala post na ovu temu. Zvucni nelogicno, zar ne? :) Bar meni.  Previse pritiskamo sebe da budemo sto bolji i previse brinemo sta drugi imaju reci za nas. To je jako pogresno, jer nikada necemo poceti da zivimo ako ne rizikujemo u nasu korist, a to je da ostvarimo svoje snove i zelje. Ne moze se sve ni ostvariti, a ja vjerujem da se sve desava sa razlogom, da razlog uvijek postoji. Mozda to sto zelite nije dobro za vas, ali nikada ne znate dok ne probate. Ne mislim pod tim bas sve sto vam padne napamet, vec da probate kojim cete putem stici do cilja. Opustite se, disite i usporite . Stres je neminovna stvar danasnjice, a to je grozno iskustvo. Evo na primjer ja, kada sam pocela u srednju skolu, tacnije gimnaziju, puno sam ucila, nekada i po 7 sati dn

Jedna od najvecih promjena. Nesto najplemenitije sto mogu da uradim za zivotinje. :) Jos od proslog ljeta, tacnije jula 2016, gledala sam neke videe na youtube-u. Naisla sam na neke videe gdje jutjuberke pricaju zasto su se odlucile da budu vegeterijanci. Meni se jako dopala ideja i rekla sam sebi zasto ne bih i ja bila vegeterijanac. ❤ Kasnije sam pricala sa roditeljima ali se nijesu slozili sa tim. Smatraju da je meso jako vazno u ishrani, itd. Uobicajene, kliseizirane stvari. Hahahah. Ali im je bilo drago sto mislim na druga ziva bica pored nas ljudi, na zivotinje, bez kojih ne mozemo da funkcionisemo. Bar takvi su zakoni ekosistema hahah. Medjutim,jako to zelim. Osjecam da tako treba da uradim i smatram da bi svi ljudi trebali, jer i oni su ziva bica. I zivotinje osjecaju. Zamislite samo koliko zivotinja bude ubijeno zbog jednih koznih cipela, jakne ili torbe. Koliko ih samo bude ubijeno za kozmeticke proizvode, na kojima ih testiraju, koliko je njih ubijeno da bi mi jel

Nije me bilo bas dugo na blogu zato sto sam imala dosta obaveza oko skole, a iskreno nijesam imala bas inspiraciju da bih mogla pisati. Nesto sto me je jako obradovalo i natjeralo suze na oci, jeste prvi citalac na mom blogu. *-* To me je tako usrecilo, ne mogu opisati osjecaj. Osjecam se divno jer znam da polako ostvarujem svoj san i ta prva osoba koja je podrzala moj trud, jako me je usrecila. :) Hvala ti puno. <3 A radi se o:   Ema Hadzic E sada, tema danasnjeg posta jeste sweet 16 ili 16. rodjendan. Iskreno, drago mi je da se 2016. godina zavrsila, puno losih stvari su mi se dogodile i samo zelim da je zaboravim. Medjutim, sa ulaskom u 2017. godinu, ja sam napunila 16. godina. Imala sam osjecaj da ce ova godina poceti dobro, i jeste. Redjali su se uspjesi, kako u skoli, privatnom zivotu, a sada krece i na blogu. Jako sam srecna zbog toga. :) Svi neprestano govore kako su nase godine turbulentne. Slazem se, ali djelimicno. Svi smo mi djeca prethodnih generacija o

Da, ja ipak biram biti srecna. :) Pored svih ovozemaljskih uzitaka koje nam pruzaju kratkotrajnu srecu i zadovoljstvo, ja ipak biram vjeciti mir i slobodu. Jako je tesko biti srecan, zar ne? Svi smo okruzeni nekakvim besmislenim stvarima koje nemaju nikakvu vrijednost, a ipak svi zude za takvim stvarima. Sve ono sto ne dolazi iz duse za mene kao da ne postoji. :) Ja svoje pravo zadovoljstvo pronalazim u sitnicima, jer one grade velike stvari - srecu. Mislim da prava sreca dolazi sa unutrasnjim mirom osobe, mirom duse. Uvijek se zapitam kako je onim ljudima koji na svojoj grizoj savjesti nose velike grijehe... Novac nema vrijednost, materijalne stvari uopste, prave stvari koje nas cine srecnima su one koje istim ne mozemo kupiti. Naravno, u nesreci bez novca, nesreca je jos veca, ali novac ne bi trebao da pokrece svijet... Meni je iskreno drago kada neko postane toliko uspjesan, ali isto tako da pomogne onima koji nemaju nista, jer ne smijemo zaboraviti od cega smo poceli i sta

Vec 3 dana je 2017. godina. :) WOW!  Toliko vrijeme brzo leti, da osjecam kao da sam juce pocela d pisem blog ili pocela u srednju skolu. Definitivno pocetak u srednju skolu je bio najstresniji period mog zivota i jedva sam cekala da dodje zimski raspust da se odmorim od skole. :) I eto, napokon, zimski raspust je tu! <3 Ali, ja sam i za jednu godinu starija. Vrijeme bas brzo prolazi. :) Nekako, bas kada sam se navikla na 15-u godinu svog zivota, dosla je 16-a. :)  Nijesu to neke velike godine, ali svi mi tinejdzeri znamo koliko nam je jedna godina vise bitna. Nekako, svi jedva cekamo punolestvo i odraslo doba, ali mislim da mi je u ovom periodu lakse i da nikada lakse ne moze biti. Ali pored toga i ja sam jedna od tih koja jedva ceka da odraste i postane samostalna. Ali kako ja uvijek kazem: ,,Bitno je uzivati u trenutku''. :) Time se uvijek vodim kroz zivot. :) Sa svakom novom godinom, dolaze i nove odluke. :) Da li i vi pravite listu stvari koje z